Žene i imovina: neprestani put ka promenama
od Venle Alto
Za mnoge žene na Kosovu, pravo da poseduju i naslede imovinu i dalje ostaje nedostižni cilj. Nedostatak svesti, kulturološke norme, rodni stereotipi i ekonomske barijere dugo sprečavaju žene da u potpunosti ostvare svoja zakonska prava.
Kako bi ukazala na imovinska i nasledna prava, Misija OEBS-a stalno zagovara unapređenje politika i procedura koje ženama omogućavaju potpun i nesmetan pristup imovinskim pravima. Misija sarađuje sa relevantnim institucijama, uključujući Ministarstvo pravde, sudije, tužioce, javne beležnike, opštinske zvaničnike, Katastarsku agenciju, kao i civilno društvo i mlade kako bi promovisala i zaštitila prava žena na imovinu i nasledstvo.
Kao deo ovih nastojanja, Misija OEBS-a je u prvoj polovini 2025. godine organizovala niz radionica za opštinske zvaničnike, vlasnike preduzeća, organizacije civilnog društva i lidere zajednica iz različitih zajednica širom Kosova. Glavni fokus bio je predstavljanje pravnog okvira koji se odnosi na pitanja vezana za vlasništvo i nasleđivanje imovine, upis imovine, institucionalne mehanizme osmišljene za zaštitu prava žena i rešavanje kulturoloških normi i stereotipa.
Učesnice, Dašurije Ahmeti, direktorica Sektora za mlade u opštini Uroševac i Minavere Fejzulahu koordinatorka i menadžerka centra „Caritas Kosova“, izjavile su da su učestovale na radionici kako bi stekle znanja da se bore ne samo za svoja prava, već i za prava svih žena, kao i da podrže svoje zajednice. Obe su naglasile značaj svesti i edukacije u suočavanju sa kulturološkim barijerama koje sprečavaju žene da ostvare svoja prava.
Osnaživanje počinje sa znanjem
Radionice nude prostor za diskusiju, učenje, deljenje iskustava i osnaživanje, stvarajući mrežu podrške koja pomaže u usmeravanju razgovora ka napretku.
Na temelju ovih diskusija, Dašurije Ahmeti je na osnovu svog profesionalnog iskustva i aktivnog učešća u neformalnim grupama žena i grupama aktivistkinja identifikovala važno pitanje koje se pojavljivalo na radionicama – nedostatak informacija o važnosti javnobeležničkih procesa i potpisanih dokumenata.
„Još uvek živimo u tradicionalnom društvu gde su muškarci često viđeni kao donosioci odluka u svim pitanjima, uključujući nasledstvo. Imamo žene srednjih godina koje su potpisale dokumenta, a da nisu u potpunosti razumele šta potpisuju. Nesvesno su se odrekle svojih imovinskih prava“, izrazila je svoju zabrinutost.
„Stoga je bilo idealno što smo na radionici OEBS-a imali javnog beležnika koji je podelio profesionalne informacije o javnobeležničkom procesu i njegovoj važnosti, jer žene ponekad bivaju obmanute“, rekla je.
Zajedno sa Ahmeti, učesnica radionice Minavere Fejzulahu pridružila se radionici OEBS-a kako bi se bolje informisala, stekla dublje razumevanje procedura i prenela informacije ženama, uz podsticanje i osnaživanje mladih da nastave obrazovanje. U svom angažmanu u „Caritas Kosova“, Fejzulahu neposredno sarađuje sa nevećinskim zajednicama i svakodnevno svedoči malim, ali značajnim koracima ka pozitivnim promenama.
„Moj cilj je da osnažim žene na marginima društva koliko god mogu. Nakon korisnih informacija sa radionice OEBS-a, održala sam sastanak sa majkama i mladim ženama iz sela Dubrava u kojem uglavnom žive zajednice kosovskih Roma, Aškalija i Egipćana, kako bi im prenela stečena saznanja. Ako je pet učesnica od 25 izvuklo neku pouku iz onoga što smo podelili, onda je to od značaja za mene“, izjavila je Fejzulahu.
Promena društvenih normi osnažuje prava žena na imovinu
Tradicionalno, vlasništvo nad imovinom je u dominaciji muškaraca, dok se žene često suočavaju sa diskriminacijom kako unutar porodice, tako i u širem društvenom kontekstu kada je u pitanju ostvarivanje njihovih prava. Pitanje prava žena na vlasništvo ili nasleđivanje imovine nije rezultat samo neinformisanosti, već i duboko ukorenjenih društvenih normi.
Ovaj uticaj patrijarhalnog razmišljanja ponovila je Ahmeti koja je naglasila kako takve norme i dalje oblikuju percepcije u vezi sa pravima žena na vlasništvo i nasleđivanje.
„U svom radu, organizovala sam aktivnosti usmerene na osnaživanje žena i devojčica, a tokom razgovora na terenu primetili smo da čak i u porodicama sa dobrim ekonomskim statusom postoji tendencija da smatraju da ukoliko bi dali imovinu ćerki, da bi je oni zapravo dali zetu. Međutim, tokom vremena i kroz podizanje svesti, ta mišljenja su se promenila, pa su shvatili da zapravo tu imovinu ostavljaju svojim ćerkama“, izjavila je Ahmeti.
„Važeći zakoni na Kosovu garantuju prava na imovinu svakom članu porodice, bez obzira na pol. Pažnja sada treba da bude na otklanjanju straha koji žene imaju da će kada zatraže svoja prava na nasledstvo vrata njihovog porodičnog doma biti zatvorena za njih“, rekla je.
„Kada se otvori diskusija, počinju da se formiraju ideje koje označavaju početak podizanja svesti kako među ženama, tako i među muškarcima. U ovom procesu, važno je da se pruže tačne informacije i muškarcima i dečacima, a ne samo ženama“, naglasila je Ahmeti.
Unapređenje prava žena na imovinu je zajednička obaveza
Arijeta Rotla, službenica Misije OEBS-a na Kosovu za imovinska pitanja napomenula je da mnoge žene i devojčice i dalje dobrovoljno odustaju od svojih prava na nasledstvo zbog društvenog pritiska.
„Patrijarhalne norme i nepokolebljivi mentalitet i dalje utiču na ove odluke, ali postoji napredak. Možda još nije onakav kakav bismo želeli da bude, ali tamo gde postoji prostor za rad, definitivno postoji i nada“, rekla je Rotla.
Uprkos izazovima, u poslednjim godinama primetan je ohrabrujući pomak. Broj žena koje su upisane kao vlasnice imovine u Katastarskoj agenciji Kosova povećao se, što pokazuje da je promena moguća.
Prema rečima Rotle, studija Agencije za rodnu ravnopravnost iz 2024. godine i izveštaj koji je objavljen od strane „UN Women“ pokazuju da je oko 19,8% imovine u katastarskom registru upisan na ime žena.
„Najnovija statistika iz 2025. godine pokazuje porast na 21,5%, što znači da postoji napredak. Iako je neka od ove imovine koja je upisana na ime žena ili kao zajedničko vlasništvo sa njihovim muževima u stvari imovina koju su zajedno kupili i nije nasleđena, to je ipak napredak“, istakla je.
Kako se napredak nastavlja, svaka diskusija, radionica i podeljeno iskustvo sve više stavljaju u prvi plan prava žena na imovinu i nasledstvo. Cilj radionica OEBS-a je upravo da osnaže žene da postanu snažni glasovi za promene unutar svojih zajednica, edukujući druge o svojim pravima i pomažući u stvaranju pravednijeg društva za buduće generacije.
„Na radionici OEBS-a, žene iz različitih sredina pokazale su izuzetnu odlučnost ne samo da zatraže svoja prava, već i da potvrde da je njihovo pravo na imovinu zagarantovano. Videla sam kako su počele da lobiraju i diskutuju o tim pravima na porodičnom nivou, što lično smatram veoma važnim“, naglasila je Ahmeti.
Fejzulahu je izrazila suštinu postepenih promena: „Ako uspemo da učinimo da samo dve žene postanu dovoljno svesne da zatraže svoja prava i dopremo do šire grupe sa informacijama da imaju pravo da nasleđuju imovinu od svojih očeva i da imaju svoj udeo u imovini koju stvaraju sa svojim muževima, to predstavlja pozitivan uticaj“, rekla je.
Za kraj, Ahmeti naglašava značaj kolektivne posvećenosti, truda i podrške.
„Ovo je neprestana borba i ne možemo same da krenemo na ovaj put promena. Potrebni su nam partneri – kao što je OEBS – i profesionalci koji će učestvovati i pružiti neprestanu podršku ženama, posebno onima koje nemaju finansijske mogućnosti da se snađu u sudskim procesima“, rekla je.
Rotla iz Misije OEBS-a se slaže. „Potrebni su zajednički napori i nastavićemo da se zalažemo i radimo zajedno kako bismo nastavili da unapređujemo prava žena na imovinu i nasledstvo“, zaključila je.